MOŽDANI UDAR – ŠTO, GDJE I KAKO POSLIJE?

Moždani udar je prvi uzrok invalidnosti u Republici Hrvatskoj i treći uzrok smrtnosti u zemljama zapadne Europe! Prvi uzrok invaliditeta kod nas i u svijetu, te vodeći uzrok demencije. Nakon moždanog udara treba što ranije početi sa rehabilitacijom jer se njom pacijentu mogu djelomično ili potpuno vratiti izgubljene tjelesne funkcije i omogućiti lakši život. Jako je važno kombinirati različite terapije jer se na taj način pacijent ponovno uči kontrolirati svoje tijelo, tako što zdravi dijelovi mozga preuzimaju funkciju bolesnih dijelova koji su bili pogođeni moždanim udarom. U najboljem slučaju dolazi do potpunog vraćanja svih funkcija.

Također je važno da pacijent dobije podršku i potporu svoje obitelji i okoline koja mu omogućava normalno življenje i snalaženje u svakodnevnici. Sa rehabilacijom treba početi već u ranom stadiju bolesti. Simulacija pogođene strane tijela je važna da se zadrži ostatak funkcija, da mišići ne odumiru i zglobovi ne stvrdnu. Nažalost ćelije mozga koje su zbog moždanog udara izumrle, ne mogu se ponovo oživjeti, ali mozak i u starijem uzrastu može naučiti da izgubljene funkcije preuzmu zdravi dijelovi mozga. Oni tada upravljaju mišićima koji su nakon udara bili oduzeti. Da bi do toga došlo, mozak se mora ciljano i dugo trenirati. Smetnje kao što su zaboravnost, problemi sa koncentracijom, zaboravljanje detalja iz prošlosti, problemi u razumjevanju, te problemi sa vidom i čitanjem se poboljšavaju neuropsihološkim terapijama.

Redovitim vježbama se intenzivno pojačava i poboljšava obnova mišića, držanja tijela, kretanje, koordinacija i ravnoteža. Na taj se način oduzetost i nepravilnost u držanju poboljšavaju ili skroz otklanjaju. Pacijenti vremenom postaju sve samostalniji i treba im manje njege i pomoći. Kod mnogih pacijenata nakon moždanog udara dolazi do smetnji u govoru i gutanju, što se liječi uz pomoć logopeda, te je također važno da pacijent redovno i raznovrsno komunicira sa svojom okolinom. Najvažnije je da pacijent većinu jednostavnih radnji (koje može) obavlja samostalno, a to su skidanje i oblačenje, jedenje, obavljanje osnovne higijene, a one kompleksnije kao što su kupovina, samostalno uzimanje lijekova, telefoniranje se s vremenom uče i redovito vježbaju.